Poštovani roditelji,
nažalost, uoči blagdana suočeni smo s kriznim događajem u OŠ Prečko. Događaj uznemirava svih, odrasle i djecu. Trebamo biti svjesni da su djeca ranjivija od nas odraslih, osobiti djeca koja su već imala neka bolna i traumatska iskustva.
Prije svega, pozivamo sve roditelje da nastoje da djeca budu što manje izložena ovom uznemiravajućem događaju iz medija. Nastojte biti fokusirani na svoje planirane dnevne aktivnosti i na pripremu za skore božićne blagdane. Zadržite vedro raspoloženje u svom domu.
Nemoguće je zaštititi djecu od izloženosti medijima i ovom iznimno traumatskom događaju.
OHRABRITE DJECU DA KAŽU ŠTO MISLE I OSJEĆAJU U VEZI DOGAĐAJA
Bolje je da je roditelj taj koji će razgovarati i informirati dijete o događaju. Prvo ih pitajte što su oni čuli, vidjeli, saznali. Pažljivo ih poslušajte. Pitajte ih jesu li uznemirena, boje li se, što misle da bi se njima moglo desiti. Dozvolite djeci da izraze najrazličitije misli i strepnje. Strahovi djece sada mogu biti vezani za neke situacije vršnjačkog nasilja kojima su bili izloženi u školi ili neke druge neugodne, stresne situacije koje su doživjeli. Razgovarajte o tome s djecom.
BUDITE MODEL SVOM DJETETU
Primjereno djetetovoj dobi recite mu što Vi mislite o događaju. Recite im što ćete Vi učiniti kako bi ih zaštitili. Recite im da će se u školi uvesti bolja zaštita (vrata koja se ne mogu otvoriti s vanjske strane, zaštitari). Recite da ima puno više dobrih ljudi i da će se roditelji i učitelji potruditi da se ovakav događaj više ne desi. Budite realni. Vaš miran i razuman stav umirit će dijete.
NADZIRITE ŠTO DJECA GLEDAJU NA DRUŠTVENIM MREŽAMA ILI U MEDIJIMA
Razgovarajte s djecom da je u redu da budemo realno informirani, ali da gledanje nasilja uznemirava. Razgovarajte da je važno da se usmjere na pozitivne sadržaje.
PRATITE SVOJE DIJETE – SADA JE POTREBNO STRPLJENJE
Osjećaj straha, preplavljenost tjeskobom, neželjeno vraćanje slika o traumatskom događaju, nemir, nesanica, psihosomatske smetnje (glavobolja, bol u trbuhu, vrtoglavica), pad pažnje, bezvoljnost, povlačenje u sebe ili razdražljivost, agresivnost, teškoće odvajanja od odraslih – sve su to moguće posljedice nakon traumatskog iskustva.
Zato pratite svoju djecu. Razgovarajte što više s njima. Budite uz djecu. Ako treba, zaposleni roditelji, nastojte uključiti bake i djedove.
KADA ZATRAŽITI STRUČNU POMOĆ
Ako procijenite da je ovaj događaj izrazito uznemirio Vaše dijete.
Ako uočite psihološke teškoće kroz dulje vrijeme.
KOME SE MOŽETE OBRATITI
- Školska pedagoginja, Antonija Vuletić, 051 400 588
- Savjetovalište za djecu i mlade 051/335 920, 051/335-028, 051/ 339 864
- KBC Rijeka – Hitna ambulanta za krizna stanja 051/ 658 323
- Hrabri telefon za djecu 116 111
Rijeka, 20.12.2024.
Stručna služba škole
