Spisateljica je u školskoj knjižnici za učenike 1.a, 1.b, 2., 3. i 4. razreda čitala uspavanke, za sve one koji se malo boje mraka. Kroz razgovor s djecom i njihove doživljaje mraka kao pojave zaključila je da se radi o bezopasnoj i prirodnoj pojavi. Upravo tako je i predstavila mrak u svojoj slikovnici Ja se mraka ne bojim, kao put u svijet maštanja i lijepih snova. Učenici su u poticajnoj atmosferi književnici postavljali  brojna pitanja o mraku, spavanju, snovima…  na koja je ona strpljivo odgovarala.

Na kraju ugodnoga druženja učenici su izrazili zadovoljstvo i želju za ponovnim susretom s našom gošćom.

Tekst pripremila: školska knjižničarka